VIDEOKONFERENCIJE

Dosta vam je videokonferencija? Istraživanje pokazalo da mogu smanjiti kolektivnu inteligenciju

Autor: Suncana Glavak
event 05.04.2021.
Shutterstock

Svijet je okrenut funkcioniranju videokonferencijama, no, njihova je efikasnost pokazala kako su grupne audiovizualne komunikacije manje uspješne od samo audio, zvučnih sastanaka i konverzacija

S pravom dovodite u pitanje njihovu djelotvornost – ističu eksperti okupljeni oko Neuroscience News časopisa. U doba lockdownova zbog COVID-a 19, videokonferencije su postale norma za ljude koji se povezuju s obitelji i vode poslovne sastanke. Nova studija Sveučilišta Carnegie Mellon iz Pittsburgha otkriva da videokonferencije mogu smanjiti kolektivnu inteligenciju jer virtualni sastanci mogu dovesti do nejednakog doprinosa razgovoru i time umanjiti njegove rezultate. Pandemija nije prekinula komuniciranje, ali ga je i te kako promijenila, i ne samo to, promijenila je kvalitetu razgovora. Online konferencije postale su glavni alat grupne suradnje u mnogim organizacijama. Prevladava mišljenje da je tehnologija koja pomaže oponašati interakcije licem u lice putem videokamere najučinkovitija u postizanju rezultata, no malo je podataka koji bi zapravo mogli podržati ovu pretpostavku. Naprotiv, nova ju studija osporava i sugerira da su nevizualne metode komunikacije koje bolje sinkroniziraju i pojačavaju zvučne signale, zapravo učinkovitije.
Istraživači s Poslovnog odjela za komunikaciju na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari, također su proučavali su kolektivnu inteligenciju – sposobnost grupe da riješi širok spektar problema – i kako sinkronost neverbalnih znakova pomaže razviti taj cilj. Postoje mnogi oblici sinkronije (istodobnost, istovremenost), i uobičajeno mišljenje da se ona događa kada se poravnaju dva ili više neverbalnih ponašanja. U osnovi je razgovor ono što se događa kad barem dva govornika naizmjenično dijele svoja razmišljanja, a neverbalni znakovi su način na koji utvrđuju kada i kako se trebaju izmjenjivati. Prethodna istraživanja pokazala su da sinkronija promiče kolektivnu inteligenciju jer poboljšava zajedničko rješavanje problema. Istraživači su se usredotočili na dva oblika sinkronije: sinkronizaciju izraza lica i prozodijsku sinkroniju. Sinkronizacija izraza lica prilično je jednostavna i uključuje zamijećenu mimiku lica. Prozodijska sinkronija, s druge strane, bilježi intonaciju, ton, stres i ritam govora.
Pretpostavka je bila da će se virtualnom suradnjom kolektivna inteligencija razvijati kroz sinkronizaciju izraza lica kad bi suradnici imali pristup i audio i vizualnim znakovima. Bez vizualnih znakova, predviđali su da će prozodijska sinkronost omogućiti skupinama da umjesto toga postignu višu kolektivnu inteligenciju. No, pokazalo se, kolektivna inteligencija je dostižna s ili bez videa, ali još više bez njega.

Otkrili smo da videokonferencije zapravo mogu smanjiti kolektivnu inteligenciju To je zato što dovodi do nejednakog doprinosa razgovoru i remeti vokalnu sinkroniju.

Anita Williams Woolley, izvanredna profesorica organizacijskog ponašanja i teorije koautorica studije.

Studija naglašava važnost zvučnih signala koji su, čini se, ugroženi pristupom videozapisu.
Potvrđeno je kako videokonferencije, zapravo mogu smanjiti kolektivnu efikasnost, kaže Anita Williams Woolley. Sa suradnicima je okupila raznolik uzorak i kako ističe, rezultati osporavaju prevladavajuće pretpostavke. Grupe s pristupom videozapisima postigle su neki oblik kolektivne inteligencije sinkronizacijom izraza lica, sugerirajući da bi suradnici trebali biti svjesni tih znakova kad je video dostupan.

Međutim, istraživači su otkrili da je prozodijska sinkronija poboljšala kolektivnu inteligenciju bez obzira je li grupa imala pristup video tehnologiji ili nije, te da je ta sinkronija poboljšana jednakošću u govornoj dinamici i ritmovima dijaloga. Najupečatljivije je to što je pristup videozapisima prigušio sposobnost parova da postignu jednakost u govornim izmjenama, što znači da upotreba videokonferencija zapravo može ograničiti prozodijsku sinkronost i stoga ometati kolektivnu inteligenciju. Konkretno, skupine reguliraju govorne interakcije putem skupa pravila koja uključuju popuštanje, traženje ili održavanje sadržajnosti teme. Suradnici često suptilno prenose ta pravila neverbalnim znakovima kao što je kontakt očima.


Vokalni značajni znakovi su promjena glasnoće, brzi isl. Međutim, čini se da vizualni neverbalni znakovi omogućuju dijelu suradnika da dominiraju u razgovoru, dok se drugi ne snalaze jednako efikasno i rezultat cjelokupne seanse nije ni blizu onome što bi se u poslovnom svijetu smatralo efikasnim. Stručnjaci sugeriraju da bi se i organizacijama koje su sada fizički odvojene COVID-om, možda isplatilo onemogućiti video funkciju kako bi se promovirala bolja komunikacija i socijalna interakcija tijekom zajedničkog rješavanja problema vokalnim putem. Kolektivnu inteligenciju stručnjaci su definirali kao sposobnost skupine da riješi širok spektar problema. Sinkronizacija neverbalnih znakova presudno je važna za njen razvoj, međutim, postojeći nalazi uglavnom se temelje na studijama provedenim licem u lice. S obzirom na to koliko se suradnja odvija putem interneta, je li neverbalna sinkronija još uvijek važna i može li se postići kada su suradnici fizički odvojeni?
Suprotno uvriježenom mišljenju vizualni su znakovi malo pridonijeli rezultatima koliko auditivni, slušni, zvučni. Možda je to razlog što su ljudi videokonferencijama zamoreni i nemaju osjećaj produktivno provedenog vremena.

Komentari
Sve vijesti