Obiteljska liječnica o reformi

Dr. Ljiljana Ćenan: Sustav nas hoće pretvoriti u klikače uputnica i recepata

Autor: Redakcija
event 17.04.2021.
Foto: dr. Ljiljana Ćenan, obiteljska liječnica

U potpunosti je nebitno tko je bio “svjestan snimanja”. Sabor pobogu ima svoj youtube kanal uostalom. Neki od sudionika sjednice Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku sami su pozivali javnost da se uključi i prati.

I bio je to izniman sastanak pa taman ako to možemo zahvaliti “nevidljivim kamerama” jer su novinari, a time i javnost, konačno ostali lišeni demagogije. U tom, da tako kažemo, naletu iskrenosti osim što se moglo jasno vidjeti tko kako kotira, ono s čim se mi želimo baviti jest – tko što planira za hrvatsko zdravstvo. Resorni ministar rekao je da je njegova reforma sustava na stolu premijera, a dok premijer kaže svoje dotad o toj reformi trebaju govoriti oni na koje se ona i odnosi. A njih nitko ništa nije pitao. Stoga u ovom tekstu prenosimo dio komentara obiteljske liječnice dr. Ljiljane Ćenan na stavove i planove za primarnu zdravstvenu zaštitu koja je sudionicima sjednice bila često u ustima.

Možda je najbolje dio teksta ove obiteljske liječnice započeti s jednim njezinim iskustvom jer će to pokazati položaj obiteljskog doktora u našoj zemlji, ali i “uređenost” sustava.

U Njemačku račun od – dva eura

  • Inozemni osiguranik sa EU iskaznicom bio je u bolnici zbog apscesa na vratu koji mu je operiran te je dalje naručivan na kontrolu i previjanje u bolnicu. Budući da ima EU iskaznicu ne može imati dopunsko pa je svaki puta u bolnici plaćao 25 kn. Vrlo brzo je uvidio da kod mene plaća samo 10 kn participacije i pitao je hoćemo mu mi to previjati. No, meni se uopće nije isplatilo jer sam njegovoj osiguravajućoj kući u Njemačkoj mogla ispostaviti račun samo na 15 kn koliko meni plaća HZZO, a ja sam potrošila više zavojnog materijala od tih 15 kn. Da ne govorim da su oni u Njemačkoj sigurno umrli od smijeha kad su dobili račun na 2 eura! Ali sam mu to ipak odradila. No, malu kirurgiju ne želim raditi (šivanje rana, operiranje uraslih nokata i sl.) jer mi HZZO plaća 80 kn za to (a i to samo do limita koji je on odredio, nakon prelaska limita jednostavno odbiju račune i tko me šiša što sam to radila i što sam si napravila troškove, njih to ne zanima), a mene sav materijal košta više od toga. Da ne govorim da mi za šivanje treba bar pola sata mira (priprema, šivanje, previjanje) koje ja u ordinaciji od zvonjave telefona i zvona na vratima gotovo nikad nemam. Ja sam privatnik, moje dugove nitko neće sanirati i ako radim tako da si stvaram minuse vrlo brzo bih mogla zatvoriti ordinaciju – piše ova liječnica.

Ne želim biti pisar

Osim apsurdnih cijena koje opisuje dr. Ćenan, ovo je primjer u suprotnosti s položajem primarne zdravstvene zaštite u razvijenim europskim državama gdje liječnici primarne nisu pisari.

Što bi po mom mišljenju trebalo što prije promijeniti ( a što se sigurno još neko vrijeme neće promijeniti), piše dr. Ćenan.

  • Svaki doktor u sustavu bi trebao pisati ono što indicira- recepte, uputnice, doznake za ortopomagala. I za svoje pisanje odgovarati osiguravajućoj kući. Ovako je sustav postavljen da su obiteljski doktori pisari bolničkim doktorima i naravno kontrolori HZZO-a. Ono što me najviše žalosti je da ima sjajnih mladih doktora u obiteljskoj medicini koji doista žele raditi pravu obiteljsku medicinu, ali ih sad sustav melje sa budalaštinama i polako no sigurno pretvara u apatične i nezainteresirane klikače recepata i uputnica. Znam to, jer i ja sam nakon 17 godina rada u svojoj ordinaciji stalno u napasti da takva postanem. Da odrađujem radni dan i radni vijek sa što manje angažmana i čekam da doguram do mirovine.  A borim se samo na način da prihvaćam brojna predavanja i pokoju kliničku studiju koja mi se ponudi pa me to onda tjera naprijed, da učim i da se trudim i da napredujem. Iz tog dugogodišnjeg položaja pisara proistječe sve više problema – sve više se administrativnih poslova prebacuje na nas, sve češće bolnički doktori na nalaze pišu da pacijenta treba na kontrolu naručiti njegov “nadležni liječnik”, što mene strašno smeta i smatram strašno nekolegijalnim i ponižavajućim. Gotovo svi laboratoriji su skužili sisteme i šalju nalaze nama u kompjutere i pacijentima samo kažu da se jave nama da im isprintamo nalaze. Tako da smo i zamjena za sve silne šalterske službenike po bolnicama za printanje nalaza, naručivanje i ostale adminstrativne poslove – objašnjava ova liječnica.

Prijedlozi u osam točaka

Percepcija, koju svako malo neka “reformska” najava u javnosti još malo i podgrije, da obiteljski doktori tek lupaju neke pečate i ispunjavaju formulare, u suprotnosti je sa realnim radnim danom većine njih. Ta većina evidentno će se i dalje boriti dokazati resornom ministru, ma tko on bio, da su važan dio zdravstva i štoviše gate keeper. Iskustva dr. Ćenan iz njezine ordinacije mogu se lako prenijeti i u nastavcima, a važno je da tako kažemo, čuti i ovu, drugu stranu. Stoga u narednih osam točaka prenosimo što je ova obiteljska liječnica sumirala uime reforme primarne.

  1. Svaki doktor u sustavu treba pisati ono što indicira.
  2. Obiteljski doktori prestati biti pisari i kontrolori HZZO-a tako da im se oslobodi vrijeme za medicinske poslove za koje su se školovali i specijalizirali.
  3. Revizija klauzula HZZO-a, usklađivanjem sa smjernicama stručnih društava, uklanjanje klauzule “po preporuci bolničkog doktora” za dosta lijekova za koje je suludo da ona stoji jer samo tjera obiteljske doktore da šalju pacijente u bolnice (a onda nam se predbacuje da previše pacijenata šaljemo u bolnice)
  4. omogućavanje zapošljavanja sestre za kronične bolesnike, barem 1 sestre na 2 tima obiteljske medicine (tj na 4 sata u svakoj ambulanti)
  5. praćenje ishoda liječenja i u obiteljskoj medicini (kod nas je to još lakše jer smo odavno informatizirani i priključeni na CEZIH)
  6. revizija listi DTP-a, uvođenje postupaka koje radimo da bi nam i bili plaćeni, ali da bismo ih mogli i prikazati, npr. nemamo uopće DTP reanimacije!
  7. prestanak pritiska na obiteljske doktore da upisuju pacijente do maksimuma od 2000 i više pacijenata. Ja ne želim imati hrpu pacijenata svaki dan i nekvalitetno raditi. A tim koji ima 2000 pacijenata nema vremena za raditi pravu medicinu.
  8. vezano za točku 7. – sile nas da upisujemo pacijente do maksimuma, a stavljaju nam limit na račune koje možemo fakturirati na način da do 1700 pacijenata možemo fakturirati do vrijednosti 160% od glavarine, od 1700 do 1900 pacijenata do 150% glavarine, a iznad 1900 pacijenata do 140% glavarine. Što u praksi znači da imaš sve više pacijenata, sve više posla, sve više troškova, a sve manje će ti platiti. Čime se direktno stimulira nerad u obiteljskoj – napisala je dr. Ćenan.

Komentari
Sve vijesti