Komentar liječnice

Dr. Rakić Matić: Misli li itko u ovakvim uvjetima rada na sigurnost pacijenta?

Autor:
event 10.05.2021.
dr. Jelena Rakić Matić, spec. obiteljske medicine

Obiteljska medicina više nego ikad predstavlja „čuvara ulaza u zdravstveni sustav“. Mi, liječnici obiteljske medicine smo dostupni bez listi čekanja, bez ikakvih ograničenja i bez zadrške.

Zadnjih godinu dana od kako traje pandemija COVID 19 obaramo rekorde u dnevnom broju kontakata s pacijentima, radimo preko granica svojih mogućnosti, radimo i kad smo bolesni, u samoizolaciji ili izolaciji. No, je li to korisno i sigurno za pacijenta u uvjetima rada koji danas vladaju u Hrvatskoj? Pita li se itko od zdravstvene administracije ovo pitanje ili misle „o sigurnosti pacijenta ćemo misliti kasnije“? No, to „kasnije“ možda bude prekasno. I za liječnike i za pacijente.

Temeljni princip

Sigurnost pacijenta je, prema postulatima WHO, temeljni princip zdravstvene zaštite zajedno s dostupnosti, kontinuitetom skrbi, učinkovitosti, prihvatljivosti i prikladnosti. Naglasak svake zdravstvene administracije mora biti stavljen na promjene zdravstvenog sustava koje će biti ključne za poboljšanje sigurnosti na svim razinama zdravstvene zaštite.

Sigurnost pacijenta obuhvaća prevenciju, otklanjanje i unaprjeđenje zdravstvene zaštite od neželjenih događaja tijekom procesa zdravstvene skrbi. To se odnosi na cjelokupan proces zdravstvene skrbi pacijenta od trenutka ulaska u zdravstvenu ustanovu pa do trenutka kad je okončan proces liječenja zbog određenog zdravstvenog problema pacijenta.

U procesu mogućeg neželjenog događaja mogu sudjelovati svi sudionici s kojima se pacijent tijekom putovanja kroz zdravstveni sustav susreće (zdravstveno i nezdravstveno osoblje) pa i sam pacijent. Upravo činjenicu da je i pacijent aktivni dionik sustava sigurnosti moramo stalno naglašavati jer i sami zdravstveni radnici smatraju  da pacijenti nisu uključeni u proces sigurnosti pacijenta. 

Što to danas znači u praksi? Prve studije koje su se bavile analizom sigurnosti pacijenta pokazale su da u obiteljskoj medicini pogreške nastaju radi požurivanja liječnika obiteljske medicine od strane pacijenata, prekomjernog opterećenja liječnika brojnim kontaktima s pacijentima radi čega liječnici ne mogu zadržati koncentraciju što posljedično dovodi do pogrešaka u dijagnostici i liječenju te radi organizacijskih problema zdravstvene zaštite.

Osim navedenog, u Hrvatskoj govorimo i o iznimno velikom opterećenju liječnika obiteljske medicine nametnutom administracijom te brojnim zahtjevima raznih institucija koji u konačnici nisu vezani uz zdravlje  pacijenata, a narušavaju odnos povjerenja između liječnika i pacijenta. Danas navedeni problemi dosežu svoj vrhunac

Zašto nemamo normative?

Prosječan radni dan liječnika obiteljske medicine (LOM-a) u Hrvatskoj uključuje 80 – 120 kontakata dnevno što je dvostruko  pa i trostruko više od prosjeka EU  u kojoj maksimalni dnevni kontakt liječničkog tima s pacijentom  iznosi 40. Ako to preračunamo u minute posvećene pacijentu dolazimo do toga da konzultacija s pacijentom traje 3-5 minuta! Za razliku od Hrvatske u većini zemalja EU postoje određeni vremenski normativi prema kojima svaka posjeta pacijenta LOM-u ima i svoje odgovarajuće vrijeme. Zašto u Hrvatskoj standardi i normativi ne postoje, odnosno zašto se čuvaju u ladicama iako ih je struka odavno predložila? Kome je u interesu da LOMovi rade kao „na traci“ i svaki dan obaraju rekorde u broju dnevnih kontakata? 

Svakome tko razmišlja o kvaliteti zdravstvene usluge, uključujući i same pacijente, zastrašujuća je ova činjenica da LOM ima 3-5 minuta za pacijenta. Naravno, nisu sve konzultacije u ordinaciji pregledi no i narudžba kronične terapije zahtijeva vrijeme liječnika, provjeru terapije, eventualne korekcije i sl. Danas to uključuje i naručivanje i pozivanje pacijenata na cijepljenje ( po 100 telefonskih  poziva i e-mailova dnevno radi naručivanja pacijenata na cijepljenje na punktovima jer zdravstvena administracija ne želi uvesti administratora za taj posao), vođenje raznih evidencija, sudjelovanje u samom procesu cijepljenja bilo u ordinacijama ili punktovima za cijepljenje, tumačenje procesa cijepljenja, eventualnih nuspojava cijepljenja, brigu o vrsti cjepiva koju pacijent smije / želi primiti itd.

Lakoća delegiranja obaveza

LOM-ovi danas podnose najveći teret u borbi protiv pandemije. Upravo je nevjerojatno s kojom lakoćom zdravstvena administracija svakodnevno LOM-ovima delegira sve više novih obaveza i zadataka.  Uz sve to, LOM-ovi i dalje vode skrb o kroničnim bolesnicima i drugim akutnim oboljenjima svojih pacijenata, a preuzeli su i kompletnu skrb nad praćenjem i izvanbolničkim liječenjem oboljelih od koronavirusa. Kada pobrojite sve obveze jednog LOM-a jasno je  da moramo biti nadljudi da bi kvalitetno i sigurno brinuli za pacijenta, ali i za nas. 

Za sve to liječnik mora ostati svjež i odmoran, koncentriran i posvećen svom pacijentu. U današnjim uvjetima rada to je nemoguća misija. LOM-ovi svakodnevno izgaraju na poslu pod takvim opterećenjem i zasigurno se dovodi u pitanje sigurnost pacijenta, ali i sigurnost liječnika. Jer, siguran liječnik znači i siguran pacijent, i obrnuto. No, razmišlja li itko osim LOM-ova o navedenim problemima? Razmišlja li zdravstvena administracija da osim pandemije postoje i druge bolesti, da svoje LOM-ove trebaju brojni kronični i onkološki bolesnici, da nam nakon ovog svega prijeti epidemija kroničnih oboljenja, i neotkrivenih karcinoma? Razmišljaju li pacijenti da dio odgovornosti za funkcioniranje zdravstvenog sustava leži i na njima? 

Kultura sigurnosti se gradi

Kucnuo je krajnji čas da pojam sigurnosti pacijenta ne bude samo mrtvo slovo na papiru ili da se o tome raspravlja kada bude prekasno i za liječnike i za pacijente.

Svi zajedno, zdravstvena administracija, liječnici i pacijenti, moramo se pokrenuti kako bi izgradili kulturu sigurnosti pacijenta. Kultura sigurnosti pacijenta je stvaranje sigurnog okruženja pacijenta koje nastaje kao proizvod individualnih i grupnih vrijednosti, stavova, percepcije, kompetencija i obrazaca ponašanja koji stvaraju predanost te stil i ustrojstvo zdravstvenog i sigurnog vodstva određene zdravstvene ustanove. Kucnuo je zadnji čas da se govori o standardima i normativima u obiteljskoj medicini te da se i time privuku mladi liječnici u ovu prekrasnu granu medicine. U protivnome, u skoroj budućnosti Hrvatska neće imati svoje „čuvare“ zdravstvenog sustava, a kada se shvati što smo izgubili bit će prekasno. 

Komentari
Sve vijesti