Roditelji, oprez!

Nespušteni testisi mogu ugroziti plodnost i potencirati razvoj malignih bolesti

Autor: Ivana Rimac Lesicki
event 04.03.2021.
Foto: freepik

Godišnje se u Hrvatskoj rodi oko 450 dječaka s nespuštenim testisima, a liječenje svakako treba započeti do devetog mjeseca života, jer se kasnije rizik od malignih bolesti povećava i do 30 puta

Nespušteni testisi su stanje u kojem se jedan ili oba testisa dječaka nisu spustila u mošnje, kaže dr. Zoran Bahtijarević, dječji kirurg iz Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj.

Testis koji zaostane na svome putu iz trbuha u mošnje, izložen je za oko jedan stupanj višoj temperaturi nego onaj koji se nalazi u svome prirodnom položaju. To za posljedicu ima dvije stvari. Prije svega, s vremenom nespušteni testis mijenja svoju strukturu i smanjuje se njegova sposobnost stvaranja normalnog sjemena. Druga važna posljedica je da će s vremenom, nespušteni testis razviti povećani maligni potencijal. Učestalost zloćudnih tumora testisa je od 10 do 30 puta veća nego u muškaraca u kojih je testis spušten ili koji uopće nemaju jedan testis – tumači dr. Bahtijarević, dodajući da je ova druga posljedica osobito pogubna u slučaju takozvanih abdominalnih testisa, odnosno, onih koji su zaostali u trbušnoj šupljini.

Liječenje već u dojenačkoj dobi

Kod njih se, naime, takav zloćudni proces teško prepoznaje, i najčešće se dijagnosticira tek kada je već proizveo metastaze u druge organe, a tada je i liječenje zloćudne bolesti daleko teže i manje uspješno. Kod nespuštenih testisa promjene se očituju već nakon devet mjeseci života, stoga liječenje, ističe dr. Bahtijarević, treba barem započeti, ako ne i završiti, prije nego dijete navrši devet mjeseci. Liječenje se u svakom slučaju mora dovršiti do kraja druge godine života. Generalno, nespušteni testisi mogu se podijeliti u dvije kategorije – oni koji se ne pipaju i mobilni testisi. Ove druge nije potrebno liječiti. Roditelji se savjetuju da tijekom kupanja, u toploj vodi, provjere nalaze li se testisi u mošnjama, i ako da, neka ih nekoliko puta nježno povuku. Također je preporučljivo činiti čučnjeve raširenih koljena, na punim stopalima. Takve dječake valja pratiti u ambulanti dječjeg kirurga svakih šest mjeseci.

Mišljenje endokrinologa i genetičara

No, u slučaju prve kategorije, ako se testisi ne pipaju u mošnjama i preponama, niti ih je moguće uočiti na ultrazvuku, to najvjerojatnije znači da su zaostali negdje u trbušnoj šupljini. No svakako je, prije odluke o načinu liječenja, dijete potrebno uputiti endokrinologu i genetičaru. Endokrinološki testovi će pokazati dolazi li do hormonalne reakcije, što znači da su testisi negdje u trbuhu. Genetičar će pretragom kromosoma moći utvrditi radi li se o nekom složenijem poremećaju razvoja spola i spolnih organa, odnosno, isključit će mogućnost da se radi o dvospolnom djetetu.

Kod dječaka kod kojih se testis ne pipa i ne vidi ga se na ultrazvuku, kaže dr. Bahtijarević, današnji je zlatni standard da se učini laparoskopski pregled trbušne šupljine. Naime, jedino je laparoskopija gotovo 100 posto precizna metoda, koja je ujedno i dijagnostička, i terapijska. Uvođenjem kamere u trbuščić djeteta može se s velikom sigurnošću pregledati izgled oba unutrašnja preponska prstena, vidjeti izlaze li elementi sjemenskog snopa iz trbuha te ako ne izlaze, potražiti testis. U slučaju da se testis nađe, operacijski se zahvat nastavlja njegovim spuštanjem iz trbuha u mošnjice u istom postupku, ili u dva stupnja (u prvom se oslobodi testis, a u drugom se, nakon šest mjeseci do godinu dana, testis spusti u mošnjice).

Kombinacija hormona i kirurgije

Hormonalna terapija sve više ustupa mjesto kirurškom liječenju. Kod većine dječaka kojima se testis nije spustio do navršenih šest mjeseci života kirurško će liječenje biti nužno. Samo liječenje hormonima rijetko će imati efekta, a i to isključivo kod dječaka kod kojih zapravo nije riječ o pravim nespuštenim testisima, nego o mobilnim. To, međutim, ne znači da je hormonalna terapija izgubila svoje mjesto. Novija istraživanja pokazuju da najbolji rezultat ima kombinacija oba načina liječenja. Hormonalna terapija u razodblju od tri mjeseca prije operacijskog liječenja, potom operacija u dobi od devet mjeseci, i na kraju još nekoliko ciklusa hormonalne terapije. Tako liječeni dječaci imat će najmanje posljedica za svoje seksualno zdravlje te imaju najveću šansu postati očevi – kaže dr. Zoran Bahtijarević.

I za kraj, još jednom valja naglasiti da svi dječaci kod kojih postoji sumnja da imaju nespušten jedan ili oba testisa moraju biti upućeni dječjem kirurgu, najbolje u dobi između četiri i šest mjeseci života, kako bi se pravodobno donijela odluka o načinu liječenja te kako bi se s njime započelo na vrijeme, da se očuva funkcija testisa i spriječi razvoj zloćudne bolesti.

Komentari
Sve vijesti