ISKUSTVA OBITELJSKIH LIJEČNIKA

Pacijenti misle da dijabetes nije opasan jer ne boli i postavljaju si “google dijagnoze”

Autor: Prof. dr. sc. Goran Roic
event 08.05.2021.
Foto: Shutterstock

Obiteljski liječnici se često u svom radu susreću s pacijentima koji ne shvaćaju ozbiljnost bolesti, odbijaju propisane terapije ili sami žele odlučiti koja im terapija treba. Stoga smo zamolili obiteljske liječnike dr. Ivu Petričušić i dr. Sebastijana Spajića iz Doma zdravlja Vinkovci da nam nabroje s kojim se zabludama pacijenata najčešće susreću.

– Nema liječnika koji se u svojoj kliničkoj praksi nije susreo s pitanjima pacijenata o njihovu zdravstvenu stanju, bolestima, dijagnostičkim pretragama i liječenju. Ta su pitanja osnovana i trebaju biti upućena liječnicima jer se time pojačava i učvršćuje odnos liječnika i pacijenta, takozavni suradni odnos. Njegov je krajnji cilj zdravlje, odnosno, očuvanje kvalitete života. Ipak, ne postoji liječnik koji se nije susreo s pitanjima koje smatra banalnim, a u stvari se radi o nedovoljnoj zdravstvenoj educiranosti naših pacijenata, ali i zdravih pojedinaca – kažu dr. Petričušić iz ambulante u Starim Jankovcima i dr. Spajić koji ima ambulantu u Komletincima.

Dr. Iva Petričušić

Nabrojali su najčešća pitanja i zablude pacijenata te dali pojašnjenje za svaku od njih:

Zašto ne mogu dobiti antibiotik ako imam virozu?

Viroza (infekcija uzrokovana virusom) ne liječi se antibioticima i u najvećem broju slučajeva radi se o samoograničavajućim infekcijama – prođu same od sebe. Antibiotik je lijek namijenjen liječenju bakterijskih infekcija, a ne virusnih. U nekim slučajevima se može dogoditi da virus naruši imunitet pacijenta te takav pacijent postaje podložan i dodatnoj bakterijskoj infekciji. Takva infekcija može nastati djelovanjem i “dobrih” i “loših” bakterija, a stručni je naziv za to stanje superinfekcija.

Liječenje viroza antibioticima ne preporuča se zbog:

1. Povećanja otpornosti bakterija na antibiotike što znači da ukoliko dođe do infekcije antibiotik neće imati učinak.

2. Mogućeg nastanka nuspojava na lijek koji pacijentu u tom trenutku nije potreban. Ta nuspojava može biti alergijska reakcija ili druga bolest izazvana ubijanjem dobrih bakterija koje žive u našem tijelu i pomažu u mnogim procesima (npr. žive u crijevima i pomažu probavu). Antibiotici nisu pametni lijekovi i ne znaju koje su bakterije one što izazivaju bolest, a koje su one dobre što nam trebaju za normalno funkcioniranje organizma, već ih unište sve.

Viroze se mogu liječiti antivirusnim lijekovima, ali treba znati da ne postoje antivirusni lijekovi za sve vrste virusa i virusnih infekcija i da postoji uzak vremenski okvir u kojemu je moguće započeti liječenje antivirotikom. Antivirusni lijekovi neće zaustaviti bolest već će samo skratiti njezino trajanje ili izraženost simptoma – primjerice, aciklovir za liječenje infekcije uzrokovane herpesvirusom.

Dr. Sebastijan Spajić

Zašto je šećerna bolest opasna kad ne boli?

Šećerna bolest stanje je povišene razine glukoze u krvi. Glukoza je jednostavni šećer nastao razgradnjom ugljikohidrata (npr. tjestenina, riža, krumpir, kruške, grožđe). Ukoliko je u organizmu ima u suvišku, oštećuje kapilare i živce. Šećerna bolest ne boli i može trajati mjesecima prije nego se prvi puta očituju simptomi – pojačano mokrenje, pojačano žeđanje, prekomjerno jedenje, mršavljenje. Neliječena ili loše kontrolirana bolest oštećuje mnoge organe uključujući oči (uzrokuje sljepoću), bubrege (uzrokuje zatajenje bubrega), krvne žile (povećan rizik za srčani i moždani udar) i živce (gubitak osjeta u šakama i stopalima). Uz to, bolest produljuje vrijeme potrebno za cijeljenje rana radi oštećene periferne cirkulacije i živaca kojima se u zdravom organizmu dopremaju gradivne tvari i signalizira bol i potreba za cijeljenjem. Dakle, šećerna bolest ne samo da ne boli već njezinim napredovanjem dolazi do smanjenja osjećaja boli u šakama i stopalima. Stoga se dijabetičarima savjetuje redovno pregledavati stopala od evenutalnih nastalih rana koje nisu zamijetili, pažljivo i s čistim priborom podrezivati nokte te se pridržavati savjeta obiteljskog liječnika vezanih za kontrolu i liječenje bolesti.

Uzeo sam tabletu od supruge/susjeda/prijatelja i bilo mi je bolje.

Uzimanje lijekova na svoju ruku, bez preporuke i recepta liječnika, ne samo da nije preporučljivo već je i izrazito opasno. Pacijenti se često oslanjaju na zdravstvene savjete svojih bližnjih, koji ih, s druge strane, olako dijele, ne razmišljajući o tome o čemu svaki liječnik razmišlja prilikom propisivanja bilo kojeg lijeka – o indikacijama, kontraindikacijama, interakcijama lijekova međusobno i s drugim tvarima te o nuspojavama lijekova.

Indikacija je razlog/namjena zbog koje se lijek treba uzimati – ako je liječnik susjedi preporučio i propisao neki lijek ne znači da su slični simptomi koje ima druga osoba ta ista bolest i da će njoj pomoći isti lijek.

Kontraindikacije su strogo definirana stanja u kojima uzimanje određenog lijeka dovodi do pogoršanja osnovnih ili pridruženih bolesti pa čak i smrti – dvije osobe mogu imati istu dijagnozu, ali ne smiju uzimati isti lijek zato što jedna možda ima neko drugo pridruženo stanje, ili uzima neki drugi lijek zbog čega bi joj život mogao biti ugrožen. Netko može biti alergičan na neki lijek i ne smije ga uzeti, a laici, bez zdravstvenog obrazovanja u pravilu ne pitaju za alergije osobu kojoj nude neki lijek da ga uzme (najčešće se dijele lijekovi za bolove).

Interakcije su međudjelovanja tvari koje pojačavaju ili smanjuju djelovanje nekog lijeka ili neki lijekovi koji se nikako ne smiju uzimati zajedno jer mogu dovesti do teških nuspojava.

Nuspojava je neželjeni učinak nekog lijeka, primjerice, proljev za vrijeme liječenja antibioticima ili alergija koja se može pojaviti na bilo koji lijek.

Također treba napomenuti kako na svakom pakiranju lijeka pišu dva imena. Velikim slovima napisano je tvorničko ime lijeka, a manjim slovima napisano je generičko ime (ime farmaceutskog pripravka). Nerijetko se dogodi da pacijenti uzmu višestruku dozu od preporučene jer smatraju kako su popili drugi lijek, a ustvari se radi o istoj vrsti lijeka (npr. paracetamol = Lupocet ®, Lekadol® ). U tim situacijama može doći do predoziranja što zahtijeva medicinsku intervenciju koja se lako mogla izbjeći.

Bole me leđa, tablete mi ne pomažu. Mogu li dobiti injekciju?

Analgetici su skupina lijekova koja se koristi za liječenje boli. Mogu biti primjenjeni kroz usta (peroralno) ili u obliku injekcija (parenteralno). Razlika između načina primjene svodi se na to da injekcije imaju brži nastup djelovanja od tableta, ali po trajanju djelovanja i doziranju su gotovo istovjetni. Parenteralna terapija sa sobom nosi i rizik od nastanka komplikacija prilikom primjene (npr. infekcija na mjestu primjene lijeka) dok su kod tabletarnih oblika komplikacije zbog načina primjene minimalne. Poseban oblik peroralnih analgetika jesu granulirani oblici, popularni “šumeći” , koji imaju nešto brži nastup djelovanja od “običnih” tableta. U svakom slučaju, obavezno je voditi računa o maksimalnim dnevnim dozama lijekova kako ne bi došlo do nastanka nuspojava ili predoziranja.

Isto tako, obiteljskim liječnicima se svakodnevno javljaju pacijenti koje nešto boli (npr. leđa ili glava) i žele injekciju protiv bolova, a da nisu prije popili tabletu protiv bolova i pokušali si sami pomoći.

Doktore, na Googleu piše da…

U današnje vrijeme pristup informacijama vrlo je lak i jednostavan. U nekoliko klikova možemo naći ponešto o bilo kojoj temi koja nas zanima pa tako i o medicinskim pitanjima. Ono što je važno za zapamtiti i usvojiti je da mi liječnici nemamo ništa protiv internetskih istraživanja, ali od naših pacijenata tražimo da se informiraju putem provjerenih, stručnih web stranica čije radove recenzira medicinski obrazovano osoblje. Tako se mogu izbjeći zablude i krive informacije te savjeti o bolestima i liječenju koje potencijalno mogu naštetiti zdravlju pojedinca. Kritičkim razmišljanjem i pravilnim filtriranjem informacija pacijenti poboljšavaju svoju zdravstvenu pismenost i time se postiže lakša komunikacija između liječnika i pacijenata.

Ipak, treba imati na umu da medicinsko obrazovanje nije samo čitanje i pamćenje informacija već treniranje načina razmišljanja. Liječnici su od prvog dana studiranja podučavani da je osnovno ne naštetiti pacijentu, da svaki lijek i svaka pretraga imaju svoje dobre i loše strane i da uvijek prilikom propisivanja lijeka ili pretrage treba promotriti pacijenta pred sobom i pažljivo odvagati hoće li mu taj lijek više koristiti ili štetiti.

P.S. I doktori “guglaju”. Medicina je toliko opširna da nema onog tko može sve informacije stalno držati u glavi.

Zašto moram piti lijek za tlak redovito, ako je tlak dobar?

Hipertenzija ili povišeni krvni tlak je kronična bolest te kao takva zahtjeva dugoročnu terapiju. Kada liječnik propiše lijekove za hipertenziju najčešće će se ti lijekovi koristiti cijeli život. Cilj lijekova je održavati vrijednosti tlaka više-manje jednakima i ispod 140/90mmHg, a da bi se te vrijednosti održavale potrebno je redovito uzimati propisanu terapiju. Jednom kada se postignu uredne vrijednosti krvnog tlaka ne znači da je hipertenzija izliječena, već da je pod kontrolom upravo zbog lijeka. Lijekovi protiv povišenog krvnog tlaka, ili tzv. antihipertenzivi, mogu na različite načine utjecati na krvni tlak te im je potrebno određeno vremensko razdoblje da postignu svoj puni učinak. Naglo prekidanje uzimanja antihipertenziva može dovesti do ponovnog porasta vrijednosti krvnoga tlaka što povećava rizik od kardiovaskularnih događaja (npr. srčani udar, moždani udar). U slučaju da lijek znatno spušta vrijednosti tlaka ili dovodi do nuspojava tada je potreban savjet liječnika.

Jesam li alergičan na antibiotik ako sam imao proljev?

Proljevi nakon antibiotske terapije su često posljedica djelovanja antibiotika na bakterije koje uzrokuju bolesti, i bakterije koje žive u našim crijevima i pomažu u normalnom funkcioniranju probavnog sustava (tzv. crijevna flora). To znači da antibiotici, osim što ubijaju “loše” bakterije, također ubijaju i “dobre” bakterije u našim crijevima, što za posljedicu ima pojavu proljeva. Alergijske reakcije nakon antibiotika uglavnom obuhvaćaju svrbež kože, koprivnjaču (osip), osjećaj peckanja ili oticanja sluznice usne šupljine i jezika, bolova u trbuhu pa čak i smetnje disanja. Ako je pacijent imao ovakve simptome nakon uzimanja antibiotika, potrebno je obavijestiti liječnika i voditi računa o tome prilikom svakog sljedećeg propisivanja antibiotika. Kako bi se spriječila pojava proljeva uz antibiotik, savjetuje se uzimanje probiotika uz antibiotsku terapiju. To je posebna vrsta lijeka koja sadrži bakterije crijevne flore i njihovim korištenjem se ona obnavlja za vrijeme liječenje antibioticima.

Komentari
Sve vijesti