Imam pravo na...

Pravo pacijenta na drugo mišljenje

Autor: Suncana Glavak
event 04.02.2021.
Foto: motion array

Na usmeni ili pisani zahtjev pacijent može tražiti drugo mišljenje stručnjaka koji nije dotad sudjelovao u njegovu liječenju

Svaki pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju, što regulira Zakon o zaštiti prava pacijenata. Drugo stručno mišljenje, pacijentu je, na usmeni ili pisani zahtjev, obvezan dati svaki zdravstveni radnik visoke stručne spreme i odgovarajuće specijalizacije, koji nije sudjelovao u izravnom pružanju određenog oblika zdravstvene usluge tom pacijentu. Postoji i mogućnost izdavanja posebne uputnice prema indikaciji izabranog liječnika. No, pravo se odnosi na zdravstvene ustanove koje imaju ugovore sa HZZO-om dok privatne zdravstvene ustanove nisu dio ovoga prava pa ih pacijent sam mora financirati. Isto je slučaj s traženjem mišljenja u inozemstvu.
Mišljenje uključuje utvrđenu dijagnozu, preporučenu dijagnostiku i terapiju, ili samo dijelove koji pacijenta posebno zanimaju.
Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, Ivica Belina, zadovoljan je što se pri informacijama za pacijente napredak ogleda u tome da većina većih bolničkih ustanova konačno primjenjuje multidisciplinarni pristup te se stanje pacijenta prezentira cijelom timu, a to bi trebao biti standard u liječenju koji jamči i bolje ishode.

Bolji uvid u stanje i obaviještenost bolesnika

Pacijenti se često ustručavaju zatražiti drugo mišljenje, ali ono nije znak nepovjerenja ili nelojanosti liječniku, nego mogućnost da više stručnjaka poboljša krajnje mišljenje o dijagnostici i liječenju te da sam pacijent shvati kako je dio izbora i odluka i u njegovim rukama. Drugo mišljenje svakako pomaže da pacijent sudjeluje u nekim odlukama o liječenju jer iako rade po istim smjernicama nemaju svi liječnici jednako iskustvo, jednak pristup ni jednako mišljenje o stanju i mogućnostima za svakog pacijenta ponaosob. Uz to, manje zdravstvene ustanove često i nemaju određen specijalistički kadar, druge pak, uglavnom veće ustanove su i referentni centri Ministarstva zdravstva pa se očekuje viša razina specijalnosti ili možda veći broj bolesnika i obimnije iskustvo rada s određenim skupinama bolesnika. Time se ipak, i uz razlike u mišljenjima rizici mogu smanjiti
i u ustanovama s manjim resursima. Pravilo jest, da se bolesnici liječe prvo u najdostupnijim ustanovama pa kad su resursi iscrpljeni svakako bi trebalo savjetovati i one čiji su dijagnostički i terapijski resursi bolji.
Belina kaže kako je u tom smislu nužno educirati pacijente i da znaju postaviti prava pitanja posebno ako boluju od težih bolesti, a svakako kod malignih.

Komentari
Sve vijesti